Sudionici su kroz kazalište potlačenih imali priliku kroz vlastite uloge posvjestiti samoga sebe.

Kroz različite igre i vođene dramske procese sudionicima je bio omogućen prostor za osvještavanje i suočavanje s vlastitom “potlačenošću”.

Sudionici su u grupama razmišljali o tome što za njih znači jednakost i stvoriti sliku o sebi kao pojedincima nasuprot društvu. Jedna od tehnika kazališta potlačenih koja će se koristiti je “Kazalište slika.”

U današnjem obrazovanju se često koriste metode kojima se studentima, profesorima i sl. daje prilika da govore, ali i da ih se čuje. Prilika za promjenu vlastite stvarnosti, prilika za izravnu akciju.Ovakva metoda potakla je sudionike na kritička razmišljanja, na razmišljanje “izvan kutije”, grupnu koheziju i timski rad.