Četvrtu radionicu  započeli smo čitanjem dnevnika zahvalnosti i raspravom o dobrobiti istoga kojeg su sudionici ispunjavali svakodnevno u razdoblju od prethodne radionice.

U prvom dijelu, sudionici su u manjim grupama radili na konkretnim problemskim situacijama nasilništva i iznosili ideje o mogućim rješenjima i prijedloge za podršku žrtvi. Koristili su znanje stečeno na prethodnim radionicama. Predstavnici manjih grupa predstavili su zaključke svim sudionicima.

U drugom dijelu radionice, usmjerili smo se na promatrače nasilja i njihovu ulogu u tom činu. Sudionike smo na dobno primjeren način upoznali s procesima koji „zaustavljaju“ djecu da pomognu svojim vršnjacima u nevolji: trivijalizacijom situacije, egoističnim motivima, pluralističkim neznanjem, strahom od socijalnog vrednovanja, difuzijom odgovornosti, pomicanjem odgovornosti na višu razinu i moralnim vrednovanjem. Na taj način sudionici radionice su osvijestili kako se promatrači često prema nasilju ponašaju ravnodušno te s obzirom na to da svjedoče nasilju, a ništa ne poduzimaju, njihova pasivnost ih na neki način čini sudionicima.